6. 5. 2020.

Univerzalni paket menadžeri















U ovom članku biće predstavljena ideja za poboljšani proces distribucije softvera na Linuks sistemima. Biće poređene prednosti tradicionalnih sistema baziranih na pakovanju za specifične distribucije sa kontejnerskim softverom koji funkcioniše na sistemima poput Flatpak, Snap ili AppImage. Novi proces obećava efikasnije korišćenje softvera u čitavoj zajednici slobodnog softvera, bolju podršku na korisničkim sistemima i istovremeno bolji kvalitet.

Danas Linuks i ceo ekosistem zajednice slobodnog softvera najčešće sav softver preuzima sa jednog izvora. To obično znači da je on dobro integrisan sa sistemom, može biti testiran u kombinaciji sa svakim drugim paketom i podrška dolazi od jednog distributera. U poređenju sa sistemima na kojima se svaki pojedninačni paket softvera preuzima od posebnog distributera i onda instalira manuelno, ovaj pristup ima velike prednosti. Jedna od njih je lako preuzimanje ispravki za sav instalirani softver na sistemu jednom komandom. U ovom modelu bazni sistem i softver dolaze iz istih ruku i mogu se testirati kao celina. Lakoća nadograđivanja sama po sebi predstavlja veliku prednost u odnosu na sisteme na kojima desetine aplikacija moraju zasebno uz asistenciju korisnika biti nadograđene, što oduzima puno vremena, a neblagovremeno ažuriranje može nositi i bezbednosne rizike.

Tradicionalno Linuks se oslanja na dva glavna formata paketa, to su .deb ( Debian ) i .rpm ( Red Hat ). Iako strukturno različiti, oba formata paketa sastoje se od upstream softvera prilagođenog za specifičnu distribuciju i skripti koje omogućavaju instalaciju zavisnosti kao što su biblioteke, uslužne aplikacije i drugi paketi koji već nisu instalirani na sistemu. Ovakav aranžman svodi trošenje prostora diska na minimum i verno je služio Linuks zajednicu dve decenije.

Međutim, u proteklih par godina, ovi tradicionalni formati počeli su da trpe kritike. Korisnici Linuksa povećali su očekivanja u pogledu korisničkog iskustva sa aplikacijama – želeli bi da ono bude slično iskustvu sa aplikacijama za npr. pametne telefone. Kritike upućene distribucijama koje koriste .deb i .rpm pakete uglavnom se odnose na striktne i komplikovane zahteve koji usporavaju uvođenje novih verzija i komplikuju podršku za Linuks zahtevanjem različitih verzija paketa za skoro svaku distribuciju.

Postoje i slabosti u vezi sa tim kako se trenutno bavimo razvojem i instalacijom softvera. Većina njih se odnosi baš na sistem ažuriranja. Uvek postoji čovek u sredini koji odlučuje o tome kada i šta treba da bude ažurirano. Rezultat je često zastarevanje aplikacija, što je loše i može proizvesti puno problema ako bezbednosne i druge ispravke ne budu dostavljene blagovremeno.

Institut za matematiku i informatiku - kompletan tekst