27. 10. 2017.

GIMP za obradu grafike












Slobodni program za obradu rasterske grafike GIMP poslednji put smo predstavili pre više od sedam godina (SK 4/2005), a razlog što smo nakon ignorisanja dve verzije (2.4 i 2.6) baš sada odlučili da testiramo tek rođeni GIMP 2.8 jesu sve novine koje on donosi u odnosu na prethodne verzije.
Ne treba zaboraviti na to da je GIMP višeplatformski program, koji funkcioniše na operativnim sistemima GNU/Linux, MacOS, Windows, OpenSolaris i FreeBSD, da je besplatan i da još uspeva da zadovolji potrebe prosečnog korisnika, svesnog svojih realnih potreba (pri čemu ne mislimo na megalomane i brendomane), a za one koji ga dovoljno dobro poznaju pogodan je i za profesionalnu primenu. Podržava većinu poznatih i naširoko korišćenih formata poput uobičajenih JPEG, GIF, PNG, TIFF i BMP, pa čak i PS, PSD, SVG, PDF, EPS, JP2 i druge.
Interfejs
Kao naviše najavljivana i na sva zvona hvaljena novina nove verzije GIMP-a svakako je jednoprozorski interfejs (SDI), koji opciono može da se uključi (i isključi) iz menija Windows u bilo kom trenutku, bez potrebe za restartovanjem programa. On ipak nije podrazumevani režim rada, iako može da pomogne korisniku, pre svega zato što se plutajući prozori više ne preklapaju (jer su tada ugrađeni u osnovni prozor). U panelu okruženja predstavlja se kao jedan proces, a otvorene dokumente raspoređuje u kartice, ostavljajući korisniku da se s jedne na drugujednostavno prebacuje izborom jezička u vrhu prozora, ispod trake menija. Međutim, to je ipak samo početak novotarija. Umesto samo jedne kolone Docs, sada možemo da formiramo više kolona radi bolje preglednosti ugradivih (plutajućih) dijaloga. Takođe, od sada jezik interfejsa možemo da odaberemo nezavisno od postavki sistema izborom menija Edit: Preferences: Interface: Language.
Funkcionalnost polja za izbor vrednosti kod postavki alatki unapređena je na taj način što su sada u jedan objekat sjedinjeni slajder, polje za upis vrednosti i spiner, pa se, osim odabira vrednosti ukucavanjem, ono može vršiti skrolovanjem točkića miša ili kliktanjem na strelice gore-dole na spineru. Na dijalozima za promenu veličine platna i dimenzije slike u polje za vrednost dimenzije sada može da se upiše izraz umesto konkretne vrednosti, a GIMP će sam izračunati krajnju vrednost. Na primer, umesto da u glavi ili kalkulatorom računamo potrebnu širinu za postojeću visinu od, na primer, 400 px za određeni odnos stranica, recimo 16:9, jednostavno u polje za širinu upišemo izraz 400*16/9 i pustimo da GIMP sam izračuna vrednost 711 px.
Od nekolicine novih prečica sa tastature, posebno korisne biće prečice za brzo zumiranje. Naime, do sada je samo taster ’1’ omogućavao brzo zumiranje na 100 odsto, dok od sada možemo da koristimo i prečice ’2’, ’3’, ’4’ i ’5’ za brzo zumiranje od 200 odsto do 500 odsto. Naravno, kombinacija ’Ctrl’ i točkića miša ostaje kao opcija za mesno zumiranje slike u polju gde se nalazi kursor miša.
Alatke
Sledeća ključna novina jeste uređivanje teksta direktno na platnu (tzv. on-canvas text editing), bez potrebe za unosom teksta preko posebnog dijaloga. Osim što se na taj način odmah vidi gde se tekst nalazi i kako izgleda, na licu mesta može da se promeni i formatiranje kompletnog ili odabranog dela teksta (stil i veličina fonta, boja teksta, visina linije).
GIMP 2.8 donosi jednu novu alatku za transformisanje slike – Cage transform, koja omogućava da obeležimo površinu koju želimo da izmenimo, a onda pomeranjem ključnih tačaka na obodu „kaveza” menjamo krajnji oblik te površine. Eto sjajne alatke da devojke pripreme fotke za Fejs – povećaju grudi i smanje obim butina i struka bez deformacije okolnih objekata na fotografiji.
Na većim slikama ova alatka može sporije da radi, a kako za nju tako i za druge zahtevne filtere, sada umesto animiranog peščanog sata, koji se vrti u nedogled, postoji grafički uvid u napredak posla predstavljen satićem koji se puni i opisom akcije koja je u toku.
Do ove verzije mogli smo pomoću GIMP-a da pravimo snimke ekrana radne površine, da skeniramo materijal ako je instaliran dodatak Xsane i ako imamo skener, a od sada možemo da pravimo čak i snimke ekrana kompletnih web stranica. Dovoljno je da na dijalogu za pravljenje snimka web stranice, do kojeg se dolazi preko menija File: Create: From Webpage..., unesemo URL željenog sajta, odaberemo širinu stranice i veličinu fonta, te kliknemo na dugme Create i sačekamo nekoliko trenutaka da se nova slika kreira. Stičemo utisak da ova funkcija nije dovršena jer ne postoji mogućnost prijavljivanja na sajtove, pa će umesto hvatanja snimaka za kreiranje uputstava, ova funkcija imati smisla samo ako poželimo da izgled naslovne starnice nekog sajta pokažemo prijateljima ili analiziramo njegov dizajn.
Slojevi
Ono što je do sada nedostajalo, a nova verzija donosi, jesu grupe slojeva koji znatno olakšavaju rad na projektima sa velikim brojem slojeva, a za šta je zaslužan sistem za renderovanje višeslojnih slika GEGL. Grupe se lakše raspoređuju i čak kompletno sakrivaju jednim klikom na oko s leve strane grupe u spisku slojeva. Nažalost, još ne postoji mogućnost primene maski slojeva direktno na grupu, ali su zato režimi preklapanja slojeva (Modes) grupisani prema vrsti efekta koji se njihovim izborom dobija (npr. prosvetljivanje i potamnjivanje slike).
Funkcionalnost
GIMP nam sada omogućava da slike koje u njemu kreiramo izvezemo u višestranični PDF, pri čemu će tekst biti sačuvan u vektorskom formatu. Promena koja se nama nije svidela, i to jedino zbog naviknutosti na stari način rada, jeste razdvajanje funkcija čuvanja u izvornom XCF formatu funkcijama Save i Save As i čuvanja u nekom drugom formatu, koje se umesto na Save As sada nalazi iza akcije za izvoz Export. Argumenti protiv naše navike su višestruki – nove prečice za izvoz ’Ctrl-E’ za brzi izvoz i ’Ctrl-Shift-E’ za višestruki izvoz, gde se nakon čuvanja npr. u JPG odmah može odabrati i drugi format, i tako više puta bez potrebe da se svaki put poziva akcija za izvoz. Razvojem ove funkcije znatno je ubrzan njen rad, što je još jedan plus u odnosu na stare navike.
Извор: Свет компјутера

Priprema medija za instalaciju













Preuzeli ste ISO sliku i potrebno je da pripremite medij pomoću koga ćete izvršiti instalaciju na svoj računar. U pratećem tekstu su izneta tri načina za instalaciju preuzete Linuks distribucije.

1. Narezivanje na DVD disk preko programa koji su namenjeni za to, a na Linuksu su najpoznatiji od njih: K3b, Brasero, Xburn, Nero Linux itd. Opcija u programu koja se koristi za ovu namenu obično je "Burn Image" ili u prevedenim programima "Nareži odraz". Dalji postupak bi aplikacija trebalo da obavi automatski i bez problema.

2. Instalacija preko USB prenosive memorije i korišćenje dd komande. Potrebno je prvo ubaciti USB disk da bi videli pod kojom oznakom ga registruje vaš računar, a to će se uraditi kao root, sa komandom:

fdisk -l
Ako vam izlaz pokazuje da je vaš USB prikazan kao npr. sdb1, to znači da u sledećoj komandi treba da unesete samo oznaku diska sdb, ali ne i oznaku za particiju kao broj 1. Komanda za prenos ISO slike na USB bi trebalo da izgleda ovako:

dd if=/putanja/do/slike.iso of=/dev/sdb bs=4M oflag=dsync
Zavisno od veličine ISO slike postupak može trajati od 5 do 20 minuta i dobili ste USB disk koji je spreman za instalaciju operativnog sistema.

3. Upotreba skripte Bootiso koja osim prebacivanja ISO slike na USB disk, omogućava i formatiranje istog.

4. Korišćenje namenskih programa za pripremu USB diska. Najpoznatija dva programa koji se koriste za ovu operaciju su Rosa Image Writer i ISO image Writer.
Ne treba očekivati da će navedeni programi dobro raditi sa svim mogućim Linux distribucijama, pogotovo sa testing verzijama, ali procenat upotrebljivosti je prilično visok.

Rosa Image Writer

ISO Image Writer

17. 10. 2017.

Parole Media Player










Taman kada pomislite da ste čuli i probali svaki audio i video-plejer na Linuxu, pojavi se neki novi igrač. Doduše, Parole je do pre godinu, dve bio prilično nepoznat, verovatno zbog sporog razvoja, te se ne može reći da je nov. To što je u pitanju program iza kojeg stoji XFCE, govori mnogo, između ostalog i to da mora biti stabilan i jednostavan. Da pogledamo šta se krije iza još jednog iz mora video-plejera.

Parole se nalazi u repozitorijumima većine popularnih distribucija, u nekim slučajevima je to starija verzija, obratite pažnju na to. Sam izgled je standardan – traka sa padajućim menijima na vrhu i statusna traka na dnu prozora. Klikom na meni Media dobijamo opcije za otvaranje određene datoteke, otvaranje lokacije sa mreže, čuvanje plejliste i opciju za učitavanje DVD, ukoliko je ubačen. U Playback delu nalaze se opcije za uključivanje i isključivanje ponavljanja stavki i njihovo nasumično puštanje, prikaz plejliste, kao i zgodna opcija pod imenom Go to position. Klikom na nju možete uneti tačnu vremensku odrednicu za premotavanje snimka. Nema potrebe da ciljate mišem željeno vreme na traci ispod. Od podešavanja vezanih za zvuk, imamo biranje audio-trake, isključivanje zvuka (mute), pojačavanje i utišavanje. U meniju Video možemo da menjamo odnos stranica (aspect ratio) i da biramo željeni prevod. Poslednja stavka (ne računajući Help) jeste Tools, gde se nalaze Plugins (dodaci) i Preferences. Za sada postoje samo tri instalirana dodatka: Tray icon, MPRIS2 i Notify


Drugi je posebno koristan ukoliko želite da koristite svoj telefon kao daljinski za upravljanje programom. Podešavanja samog programa (Preferences) nisu brojna, ali su sasvim dovoljna za većinu korisnika. U prvom tabu je moguće podesiti da se screensaver ne pokreće dok je program aktivan, da se omogući korišćenje multimedijalnih tastera i nešto što se danas retko gde viđa, a ranije je bilo standard – uključivanje i biranje vizuelnih efekata tokom reprodukcije audio-fajlova. U sledećem tabu je moguće podesiti finese vezane za sliku: svetlost, kontrast, zasićenje... Tu je i tab sa podešavanjima vezanim za plejliste i poslednji koji je posvećen prevodima. Moguće je birati font i njegovu veličinu, kao i encoding. Za naše područje je potrebno odabrati WINDOWS-1250, koji se nalazi u Central European grupi. Na statusnoj traci u dnu prozora nalaze se standardne opcije za premotavanje, puštanje i pauziranje snimka, prebacivanje slike na ceo ekran i regulacija zvuka.


8. 10. 2017.

Stretch ažuriranje: Debian 9.2















Debian projekat sa zadovoljstvom objavljuje drugu nadogradnju svoje stabilne distribucije Debian 9, sa kodnim imenom Stretch. Ovo ažuriranje uglavnom popravlja bezbedonosne propuste u stabilnoj verziji, dobavlja nakoliko nadogradnji, a tu su i manja podešavanja za tekuće probleme. Sigurnosni saveti su već posebno objavljeni.

Da napomenemo, ova nadogradnja ne predstavlja novu verziju za Debian 9, već se radi o ispravkama i ažuriranjima određenih paketa, tako da nema potrebe za novim preuzimanjem medija, jer se sav posao obavlja preko vašeg upravnika paketa.

Novi instalacioni mediji (CD, DVD ili netinstall) koji će sadržati ažurirane pakete, uskoro će biti dostupni na regularnim lokacijama. Spisak servera dostupan je na: http://www.debian.org/mirror/list

Detaljan spisak svih učinjenih promena u izdanju Debian 9.2:

https://www.debian.org/News/2017/20171007



2. 10. 2017.

Kako instalirati Redis na Debian 9
















Redis je još jedan kvalitetan produkt otvorenog koda, a više o njemu i njegovim mogućnostima može se pročitati na oficijalnim stanicama. Uputstvo koje sledi govori o načinu kako se Redis može instalirati na Debian 9, sa kodnim imenom Stretch.

Za početak, potrebno je instalirati nedostajući softver:

apt-get install build-essential tcl

Preuzeti najsvežiji paket sa zvanične strane:

wget http://download.redis.io/releases/redis-stable.tar.gz

Raspakovati preuzeti paket, gde će x.y. oznake zameniti broj aktuelne verzije:

tar xvzf redis-x.y.tar.gz

Prebacite se u Redis folder:

cd redis-x.y/

Izvršavanjem sledeće komande biće obavljena instalacija:

make && make install

Po završenoj instalaciji, da budete sigurni da je sve prošlo dobro, sprovedite test:

make test




1. 10. 2017.

Слободан софтвер за образовање деце













Одавно је прошло време када се рачунар користио искључиво за програмирање и када су га користили само специјално обучени програмери. Данашњи рачунари су веома приступачни у погледу да их могу користити и обични људи који нису програмери; чак их могу користити и деца.

Поред тога што се могу забавити уз рачунар, играјући неку занимљиву игрицу, деца могу много тога и научити уз рачунар, опет, кроз игру. Циљ овог серијала чланака је да упозна децу и њихове родитеље са слободним софтвером уз помоћ којег деца могу усавршити постојећа и стећи нова знања. Најпре ћемо говорити о Linux дистрибуцијама као примерима свеобухватних решења ове намене, а затим и о појединачним пројектима који су уско специјализовани за учење једне науке или једног дела науке.

Edubuntu
Edubuntu, од раније познат као Ubuntu Education Edition, јесте званични Ubuntu дериват дизајниран за коришћење у учионицама. Развијен је од стране професора и технолога из више земаља. Изграђен је на бази Ubuntu-а и садржи многобројне програме који потпомажу образовање. Edubuntu је, како кажу његови оснивачи, намењен деци свих година. Циљ Edubuntu-а је да на једном месту окупи све најбоље слободне програме из области образовања и учини их једноставним за инсталацију и одржавање.

Иако је намењен деци свих узраста, Edubuntu могу да користе и одрасли. У њему се налазе образовни програми за све узрасте, од оних намењених деци предшколског узраста, до оних намењених научницима и инжењерима. Но, задржаћемо се само на оним програмима који су намењени деци и навешћемо неке од њих. Atomix је игрица која вас упознаје са атомима и молекулима. Blinken вам помаже да боље запамтите одређене секвенце боје и звука. GCompris је програмски пакет који се састоји од више игара које су разврстане по категоријама, а намењен је за децу од две до десет година. Kbruch је одличан програм уз који деца лако могу учити математику. RiLi је занимљива игрица у којој је циљ да повежете све вагоне за локомотиву воза, а да при томе нигде не ударите.
DoudouLinux
За разлику од Edubuntu-а којег могу користити и одрасли, DoudouLinux је намењен првенствено деци. DoudouLinux нуди образовне и лагане игре кроз које, забављајући се, деца уче. Већ од две године старости, деца могу да користе DoudouLinux, јер он не захтева способност читања или одлично руковање мишем, већ управо супротно. За старију децу, ту су једноставне апликације погодне за цртање, писање, рачунање, а могу и да науче како да стварају песме или видео клипове, или како да науче да програмирају.
DoudouLinux има радно окружење које је лагано за употребу, налик онима у конзолама за игру. Замишљен је за употребу првенствено у „живом режиму”, покретањем са диска или USB меморије, мада се може и инсталирати на рачунар.
Након покретања DoudouLinux-а појавиће се мени за избор активности, при чему су активности поређане од оних које воде до игара за овладавање коришћења миша, преко скупа образовних игара (Childsplay, suite of educational games), до активности која вас упознаје са читавим DoudouLinux-ом.
DoudouLinux долази са уграђеном контролом за филтрирање садржаја, па ће и заштитити децу од посета непријатним и штетним web страницама. Тренутно подржава 28 језика, међу којима је и српски.