2. 12. 2019.

Istorija Linux operativnih sistema












Linux je ime računarskog operativnog sistema koje je ime dobio po izvornom autoru Linusu Torvaldsu. Linus Torvalds je napravio svoje jezgro operativnog sistema koristeći SunOS, danas pod nazivom Solaris. Nakon izvjesnog vremena nakon što je Torvalds koristio jezgro svog operativnog sistema, Torvalds je 1991. godine objavio svoj izvorni kod na internetu sa jednim razlogom : da ljudi iz čitavog svijeta učestvuju u razvoju operativnog sistema. Razlika Linuxa u odnosu na ostale računarske operatvne sisteme je to što je Linux slobodan softver, to jest izvorni kod je dostupan svima. Za njegov brzi razvoj zaslužni su razvoj globalne komunikacijske mreže i GPL licenca za njegovo korištenje.

NASTANAK I POZICIJA U SVIJETU
Linux je nastao 05. oktobra. 1991 godine. U prvim danima Linux se koristio kao eksperimentalni operativni sistem, a koristili su ga studenti, hakeri, programeri i ljudi koji su orjentirani sa rad sa računarom. Nastankom Apache Web Server, Linux je u par godina istisnuo druge operativne sisteme slične Unixu. Linux, operativni sistem, se slabo pojavljuje na kućnim i kancelarijskim računarima iz razloga što napredovanje desktopa na Linuxu slabo napreduje. Još jedan razlog zbog čega se Linux ne pojavlju na kućim i uredskim računarima je to što se igre ne prave za ovaj operativni sistem, a i nedostaje još programa za ovaj operativni sistem. Još jedan problem Linuxa su programi ili drajveri koje kompanije retko izdaju ili korsnici odnijaju da ih koriste. Što se tiče sigurnosti Linuxa, danas postoje mnogo virusa, spayware-a i adware-a koji rade na Linuxu. Prvu verziju UNIX sistema razvio je Ken Thompson iz istraživačke
grupe Bell laboratorija 1969. godine.

Projektu se pridružio Dennis Ritchie ijos nekolicina kolega koji su nastavili razvoj UNIX-a. Dennis Ritchie je pre toga radio na razvoju MULTICS operativnog sistema koji je imao jak uticaj na razvoj UNIX-a. Sledeca značajna verzija je Verzija 3, značajna po tome što je veći deo operativnog sistema bio napisan u programskom jeziku C, koji je razvijen u Bell laboratorijama kao podrška UNIX-u. Prva masovno korišćenja verzija UNIX operativnog sistema je Verzija 6 iz 1975. godine. Nakon Verzije 7 oformljena je posebna grupa, UNIX Support Group (USG) u okviru AT&T-a (u fiijem sastavu su Bell-ove laboratorije), čiji je zadatak bio da se brine o UNIX-u. Tako UNIX prestaje da bude istraživački alat i postaje komercijalan operativni sistem.Mnoge agencije se pridružuju razvoju UNIX-a. MeĎu njima su Rand, BBN, DEC, SCO, i Univerziteti Illinois, Harvard, Purdue i drugi. MeĎutim, najveći uticaj van Bell laboratorija imao je Kalifornijski Univerzitet Berkley. Na ovom univerzitetu su započeli rad na VAX UNIX-u 32V, od koga su napravili verziju 3BSD. Ubrzo DARPA(Defence Advanced Research Projects Agency) naručuje od Berkley-ja standardni UNIX sistem za upotrebe u upravljanju. Takoje nastala verzija 4BSD. Ova verzija je obezbedila rad u mreži po DARPA Internet mrežnomprotokolu (TCP/IP). Na univerzitetu Berkley su razvijeni mnogi drajveri za terminale, novi korisnički interfejs (C shell), novi tekst editori, kompajleri za Pascal i Lisp, kao i mnogi drugi sistemski programi. Skraćenica BSD potiče od Berkley Software Distribution. UNIXje jedan od najboljih i najpopularnijih operativnih sistema u svetu. Prvobitno je dizajniran kao alat za naučnike i programere za rad na tada najjačim računarima, a kasnije je prilagoĎen i raznim drugim raznovrsnim namenama. Uprkos tako dizajniranom - "komplikovanom" korisnićkom interfejsu, i nedostatku standardizacije postaoje najkorišćeniji operativni sistem, u poslovnoj primeni. Veliki broj drugih, sada popularnih, operativnih sistema kao svoju osnovu koriste neku verziju UNIX sistema.

DISTRIBUCIJE
Linux je nastao 25. avgusta. 1991 godine. Linux distribucija je operativni sistem koji je sastavljen od Linux jezgra (sa pogonskim programima), GNU sistemskih i aplikacijskih programa, Xorg grafičkog servera i grafičkog okruženja. Različite distribucije Linuxa, pored navedenih osnovnih dijelova, sadrže i veći ili manji broj korisničkih programa specifične namjene. Distribucije se mogu podijeliti u tri osnovne grupe sa obzirom kako se dati softver distributira uz distribuciju.

Računarski fakultet - kompletan tekst